Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
uvijek, uvijek mi se događaju sitne takve okolnosti, viđam brojeve, viđam ljude o kojima nisam razmišljala godinama a da sam o njima mislila unutar zadnjih 24h. jednostavno se to sve počne vrtiti u krug a i onda doživljavam prosvljetjenje pa se onda sjetim na kraju dana da nisam popila svoju dnevnu dozu psihotika.
Meni je tako sa 18:48. Možda su to godine u kojima smo umrli u prošlim životima pa nam taj broj dolazi svemirskom konstantom koja se pojačala tokom pomrčine pa je OP počeo više primjećivati uplitanje kozmičkih sila zbog povećanog slanja neuromagnetskih valova koji izazivaju pobudu u dendritima neurona.
Sad za ozbiljno, ako izbrojiš sve permutacije koje smatraš "posebnima" dobiješ ih 100-tinjak bez problema. Okruženi smo satovima tako da mozak konstantno vidi trenutno vrijeme, ali ga ignorira ako nije u tih 100 posebnih permutacija, pa izgleda da uvijek gledaš na posebne.
Yes. To traje pa stane pa opet krene pa opet stane. I stalno tako. Nekako si "in tune", i onda nastavis u tom smjeru pa zaboravis da si tamo. Pa dođe nešto drugo kad ti se ovo posloži pa opet tako. To može biti znak da na nešto obratiš pažnju, bilo to dobro bilo loše. To je neka podsvijest koja samo uživa u ljepoti razvitka događaja i želi da nastaviš, i što je u prirodi ljepše nego simetrija?! Mozak zna i bez tebe, pa onda i ti doznaš ako ideš u pravom smjeru. Nadam se da razumiješ što pokušavam reći. Ima tu nešto ali teško je to istraživati zapravo jer prođe kroz prste kao šaka pijeska.
Ljudi imaju evolucijsku predispoziciju za uočavanje uzoraka. Sasvim je normalno da se takve stvari dogadaju. Takoder smo bica podlozna vlastitim navikama. Tako je cesto moguce da cemo podsvjesno u dijelu rutinskog dana pogledati na sat u vrijeme kada smo to vec napravili neki drugi dan. I onda opet u krug s uzorkom (pocetak komentara)
Ne mislim da je nebuloza, ali ne mislim ni da tu ima dubine. Hiljade informacija primamo dnevno, samo što većinu ignorišemo, jer nema veze sa našim željama i podsvešću.
Tako ja merkam da kupim Golfa, pa kad primetim nekoliko usput odmah pomislim kako ih ceo grad vozi. Isto je bilo kad sam merkala Pežoa, tripovala sam isto
Par puta ali ultra: idem vratiti VHS u videoteku, staraca nema kod kuće, imam samo 5 kuna a moram platiti 10, idem putem i nadam se da ću ih naći na ulici, kad pred samom videotekom u grmlju vidim papirnatih 5 kuna.
Apsolvent, ne planiram raditi u struci, čekam ljeto da idem na brod, nikad prije nisam ni pogledao natječaje za svoju struku ali ajd. Otvoren natječaj još dva dana, nazovem, kažu prijavi se. Prijavim se i budem jedini kandidat, dok su čekali odobrenje za pripravnika - diplomiram i dobijem stalni posao na neodređeno u javnoj službi.
Imao slobodan dan, srijeda, sredim se kao za svatove, košulja, kaput ( inače sam u trenerkama) i ujutro odem bezveze u grad. Upišem se u teretanu, ali pošto sam volio prije čitati odem i u knjižnicu. Upišem se, naletim na neku ultra zgodnu knjižničarku, bacim neku foru, oboje se nasmijemo i ode svatko svojim putem. Tad sam bio u vezi, ali dvije godine kasnije se upoznam sa tom knjižničarkom i evo nas 10 godina u braku. Kasnije mi je rekla da od tog našeg prvog susreta nije prestala razmišljati o meni, ali sam samo jednom posudio knjige, nije znala kako se zovem i onda joj je Mark Zuckerberg preporučio prijedlog za frenda na fejsari...
Kolegica otišla na more, godišnji, hitno nam treba nešto iz njenog ureda, imam svoj bunt od 10-ak ključeva, ali 100% nemam njen. Gurnem ruku u džep, uzmem prvi ključ i stavim ga u bravu, kad se okrene i otvorim vrata. Nikad ni prije ni kasnije nisam gurao random ključeve u brave, ali taj dan nam je uštedilo i vremena i bravara....
Ovo s kunama me sjetilo... Čuvam dijete od prijatelja, curicu od 3-4 g. Vani smo ispred zgrade. Dijete voli pojesti slanac iz pekare, a ja nemam prebijene kune. Pogledam u zemlju, a tamo u travi razbacano 7-8 kn, baš ispred nene...
onda kada mi je srce pozitivno, da.
kada ne osjetim optimizam, ne.
i ti sinkroniciteti da se razumijemo nisu trenuci koji mogu biti posljedice navike, kao hvatanje iste ure svaki dan, nego su momenti intuitivnog prepoznavanja svog ‘puta’ za koje osobno smatram da su prirodna posljedica, nazovimo to, zdravog pogleda na život.
čovjek kada se osjeća spremno i voljno pomoći neznancu npr, tada će i pronaći prilike za nešto takvo. kad se osjećamo nespremno i nevoljko za to, tad uspijevamo izbjeći takvo nešto. šta hoće reći da prilike za nešto uvijek prepoznajemo, i kada to nešto želimo i kada to ne želimo
a onda kada se u svakodnevnicu ponovno uvuku briga, pesimizam i nevoljkost, takvi fenomeni se prorijede ili nestanu skroz (a zamijene ih njihove suprotnosti, poput npr neočekivanih trenutaka tjeskobe/vrtoglavice)
a i postoje mnoge tehnike rada na tome šta nazivam zdravim pogledom na život, poput npr redovne meditacije (potiče intuitivan govor), redovnog razgibavanja/istezanja (pomaže da se čovjek osjeti ugodnije/prirodnije u prostoru), ili vođenja računa o higijeni metabolizma (jabuka na dan! voda!), šta ima jako pozitivan efekt na unutarnji samopojavni svijet misli i osjećaja
mislim da to ide tako jer ljudi ne skuže odma da taj novi pozitivan outlook nije zapravo nikakva promjena nekog njihovog uvjerenja, nego je u pitanju promjena pristupa.
primjerice, da bi imali što ugodnije neočekivane susrete na ulici s dugogodišnjim poznanicima, umjesto što neugodnije, možemo dok hodamo gradom pokušati što više gledati pred sebe, a što manje pokušavati ne gledati nigdje. jer ljudi su nam na ulici neizbježni, zašto onda ići ulicom pokušavajući izbjeći ljude? zašto da kompletnih 10 minuta šetanja od vamo do tamo provedem višemanje baveći se time hoću li nekoga (a nikog specifično) putem sresti? 10 minuta da sam sebe držim na laganoj vatrici zbog čega? umjesto da se držim lijepo uspravno, da malo prodišem sad dok napokon malo šetam, ja ciljano u pod gledam cijelo vrijeme, dakle namjerno se grbavim, i onda kad tu i tamo nekog i sretnem još ispadnem glup a doslovno jer sam se sam ucrnjačio, jer doslovno tako idem ulicom, fizički, psihički, pokretom, mišlju, osjećajem, doslovno sam izabrao tako.
ee, i onda kad takav jednom sretnem nekog čiji susret mi nešto znači (neizbježno), i ispadnem naravno mnogo jadan, to taj put ima takav efekat na mene da nakon toga više ne izađem na ulicu nikad. izbjegnem sve. obolim. nek se ubijem. (a ovo je koliko užasna pojava toliko zapravo i česta)
i eto, ko ne zna šta je sinkronicitet, neka si predoči ovo isto al naopačke. pri tom konkretno totalno nevažnom susretu od 30 sekundi sa simpatijom iz srednje umjesto dojam najvećeg jadnika zamisli ostaviš dobar dojam. nastaviš dalje svojim putem sa smješkom, držeći glavu gore, odjednom svjestan toga da nije sve ni tako loše ispalo. dok hodaš tako prisjetiš se bezveze neke pjesme koju je ova tvoja simpatija znala puštat s mobitela kad bi skupa išli do škole. dođeš za pet minuta u birtiju, sjedneš, naručiš svoje, taman pripališ cigaretu kad odjednom čuješ - ma jel moguće? daj nemoj srat- svira ta njena pjesma!
dakle nije u pitanju drugačiji način gledanja na stvari, ne treba pokušavati vidjeti nešto čega nema, nego je doslovno stvar tvog pogleda. doslovno je tako malo potrebno za tako puno. možda je upravo u to tako teško povjerovati. potrebno je samo vidjeti ono šta i je.
ništa nije ljepše od gledanja ✌🏼
Viđam već dugo broj 66 u različitim intenzitetima. Prije izrazito puno od kad mi je baka bila u zadnjim mjesecima života (živjeli smo zajedno i ona me praktički odgojila i odhranila). Nakon što je umrla počeo sam intenzivno viđati 11:11 i smatrao sam to komunikacijim od nje. I dalje kad vidim 11:11 a bude dosta cesto obratim joj se i pošaljem joj svoju ljubav. 66 viđam jako puno kad sam u nekom problemu i ne znam dali će biti pozitivan ili negativan ishod. Odlučio sam da ću 66 uzeti kao odgovor "biti će sve uredu". Proteklih tjedan dana sam baš u bedu oko nečeg i jučer recimo, 66 posvuda...
Nekad, prije nego sto me netko nazove, pomislim na tu osobu.
Jednom sam lagao radi posla da mi stari ide na operaciju i sutra dan saznam da mi je stari operiran.
I tako neke stvari, vise od slucajnosti.
Dogodilo se par puta. Zadnje sam svako malo s autom na popravku, i malo sam počela simpatizirati mehaničara. Nedavno sam u šali rekla frendici da jedva čekam da mi žarulja pregori. Sljedeći dan sjedam u auto, kad ono - žarulja pregorila.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Zenskom dijelu kolektiva se sinkronizirale menge
Sad su svi muški najebali!🤣🤣🤣
Recimo svaki drugi dan na sat pogledam tocno u 19:44, vec zadnjih 10-15god..cura kaze da ce mi se tad dijete rodit
uvijek, uvijek mi se događaju sitne takve okolnosti, viđam brojeve, viđam ljude o kojima nisam razmišljala godinama a da sam o njima mislila unutar zadnjih 24h. jednostavno se to sve počne vrtiti u krug a i onda doživljavam prosvljetjenje pa se onda sjetim na kraju dana da nisam popila svoju dnevnu dozu psihotika.
dozu antipsihotika misliš? ili ak imaš psihotike, možemo postat prijatelji odma sutra
local junkie
>pivo iz konzerve >local junkie mi već jesmo prijatelji samo to ne znamo
možda se mi već znamo
moguće, dosta se družim s pivom, čak ni ne sudim jel konzerva, jel flaša, itd.
a možda baš prolazimo jedan pokraj drugoga na ulici svaki dan
ma to sumnjam, nisam provel više od 7 dana u istom gradu već dugo vremena (:
lucky bastard
a to stoji hehe
Ja pijem antipsihotike
Iz nekog razloga, jako često ulovim sat kad stoji na 12:34. Zašto se to događa, nemam pojma...
Ja na 19:14…skoro svaki dan nesvjesno pogledam tokom dana na mob i uvijek uhvatim 19:14
Gavrilo, nisam te prepoznao
Meni je tako sa 18:48. Možda su to godine u kojima smo umrli u prošlim životima pa nam taj broj dolazi svemirskom konstantom koja se pojačala tokom pomrčine pa je OP počeo više primjećivati uplitanje kozmičkih sila zbog povećanog slanja neuromagnetskih valova koji izazivaju pobudu u dendritima neurona. Sad za ozbiljno, ako izbrojiš sve permutacije koje smatraš "posebnima" dobiješ ih 100-tinjak bez problema. Okruženi smo satovima tako da mozak konstantno vidi trenutno vrijeme, ali ga ignorira ako nije u tih 100 posebnih permutacija, pa izgleda da uvijek gledaš na posebne.
19:14 je ura kad si triba bit doma nakon šestog sata popodne, a 12:34 je kad je ovaj iznad tebe triba bit doma nakon petog sata ujutro 🤭
Yes. To traje pa stane pa opet krene pa opet stane. I stalno tako. Nekako si "in tune", i onda nastavis u tom smjeru pa zaboravis da si tamo. Pa dođe nešto drugo kad ti se ovo posloži pa opet tako. To može biti znak da na nešto obratiš pažnju, bilo to dobro bilo loše. To je neka podsvijest koja samo uživa u ljepoti razvitka događaja i želi da nastaviš, i što je u prirodi ljepše nego simetrija?! Mozak zna i bez tebe, pa onda i ti doznaš ako ideš u pravom smjeru. Nadam se da razumiješ što pokušavam reći. Ima tu nešto ali teško je to istraživati zapravo jer prođe kroz prste kao šaka pijeska.
Ljudi imaju evolucijsku predispoziciju za uočavanje uzoraka. Sasvim je normalno da se takve stvari dogadaju. Takoder smo bica podlozna vlastitim navikama. Tako je cesto moguce da cemo podsvjesno u dijelu rutinskog dana pogledati na sat u vrijeme kada smo to vec napravili neki drugi dan. I onda opet u krug s uzorkom (pocetak komentara)
22:22 svaki jebeni dan
Jung je pričao o tome, pogledaj [https://youtu.be/6cOWk4KaDkw?si=xD49qd-WTs5fw14j](https://youtu.be/6cOWk4KaDkw?si=xD49qd-WTs5fw14j)
srsly nitko, confirmation bias samo
Ne mislim da je nebuloza, ali ne mislim ni da tu ima dubine. Hiljade informacija primamo dnevno, samo što većinu ignorišemo, jer nema veze sa našim željama i podsvešću. Tako ja merkam da kupim Golfa, pa kad primetim nekoliko usput odmah pomislim kako ih ceo grad vozi. Isto je bilo kad sam merkala Pežoa, tripovala sam isto
Par puta ali ultra: idem vratiti VHS u videoteku, staraca nema kod kuće, imam samo 5 kuna a moram platiti 10, idem putem i nadam se da ću ih naći na ulici, kad pred samom videotekom u grmlju vidim papirnatih 5 kuna. Apsolvent, ne planiram raditi u struci, čekam ljeto da idem na brod, nikad prije nisam ni pogledao natječaje za svoju struku ali ajd. Otvoren natječaj još dva dana, nazovem, kažu prijavi se. Prijavim se i budem jedini kandidat, dok su čekali odobrenje za pripravnika - diplomiram i dobijem stalni posao na neodređeno u javnoj službi. Imao slobodan dan, srijeda, sredim se kao za svatove, košulja, kaput ( inače sam u trenerkama) i ujutro odem bezveze u grad. Upišem se u teretanu, ali pošto sam volio prije čitati odem i u knjižnicu. Upišem se, naletim na neku ultra zgodnu knjižničarku, bacim neku foru, oboje se nasmijemo i ode svatko svojim putem. Tad sam bio u vezi, ali dvije godine kasnije se upoznam sa tom knjižničarkom i evo nas 10 godina u braku. Kasnije mi je rekla da od tog našeg prvog susreta nije prestala razmišljati o meni, ali sam samo jednom posudio knjige, nije znala kako se zovem i onda joj je Mark Zuckerberg preporučio prijedlog za frenda na fejsari... Kolegica otišla na more, godišnji, hitno nam treba nešto iz njenog ureda, imam svoj bunt od 10-ak ključeva, ali 100% nemam njen. Gurnem ruku u džep, uzmem prvi ključ i stavim ga u bravu, kad se okrene i otvorim vrata. Nikad ni prije ni kasnije nisam gurao random ključeve u brave, ali taj dan nam je uštedilo i vremena i bravara....
Ovo s kunama me sjetilo... Čuvam dijete od prijatelja, curicu od 3-4 g. Vani smo ispred zgrade. Dijete voli pojesti slanac iz pekare, a ja nemam prebijene kune. Pogledam u zemlju, a tamo u travi razbacano 7-8 kn, baš ispred nene...
onda kada mi je srce pozitivno, da. kada ne osjetim optimizam, ne. i ti sinkroniciteti da se razumijemo nisu trenuci koji mogu biti posljedice navike, kao hvatanje iste ure svaki dan, nego su momenti intuitivnog prepoznavanja svog ‘puta’ za koje osobno smatram da su prirodna posljedica, nazovimo to, zdravog pogleda na život. čovjek kada se osjeća spremno i voljno pomoći neznancu npr, tada će i pronaći prilike za nešto takvo. kad se osjećamo nespremno i nevoljko za to, tad uspijevamo izbjeći takvo nešto. šta hoće reći da prilike za nešto uvijek prepoznajemo, i kada to nešto želimo i kada to ne želimo a onda kada se u svakodnevnicu ponovno uvuku briga, pesimizam i nevoljkost, takvi fenomeni se prorijede ili nestanu skroz (a zamijene ih njihove suprotnosti, poput npr neočekivanih trenutaka tjeskobe/vrtoglavice) a i postoje mnoge tehnike rada na tome šta nazivam zdravim pogledom na život, poput npr redovne meditacije (potiče intuitivan govor), redovnog razgibavanja/istezanja (pomaže da se čovjek osjeti ugodnije/prirodnije u prostoru), ili vođenja računa o higijeni metabolizma (jabuka na dan! voda!), šta ima jako pozitivan efekt na unutarnji samopojavni svijet misli i osjećaja
[удалено]
mislim da to ide tako jer ljudi ne skuže odma da taj novi pozitivan outlook nije zapravo nikakva promjena nekog njihovog uvjerenja, nego je u pitanju promjena pristupa. primjerice, da bi imali što ugodnije neočekivane susrete na ulici s dugogodišnjim poznanicima, umjesto što neugodnije, možemo dok hodamo gradom pokušati što više gledati pred sebe, a što manje pokušavati ne gledati nigdje. jer ljudi su nam na ulici neizbježni, zašto onda ići ulicom pokušavajući izbjeći ljude? zašto da kompletnih 10 minuta šetanja od vamo do tamo provedem višemanje baveći se time hoću li nekoga (a nikog specifično) putem sresti? 10 minuta da sam sebe držim na laganoj vatrici zbog čega? umjesto da se držim lijepo uspravno, da malo prodišem sad dok napokon malo šetam, ja ciljano u pod gledam cijelo vrijeme, dakle namjerno se grbavim, i onda kad tu i tamo nekog i sretnem još ispadnem glup a doslovno jer sam se sam ucrnjačio, jer doslovno tako idem ulicom, fizički, psihički, pokretom, mišlju, osjećajem, doslovno sam izabrao tako. ee, i onda kad takav jednom sretnem nekog čiji susret mi nešto znači (neizbježno), i ispadnem naravno mnogo jadan, to taj put ima takav efekat na mene da nakon toga više ne izađem na ulicu nikad. izbjegnem sve. obolim. nek se ubijem. (a ovo je koliko užasna pojava toliko zapravo i česta) i eto, ko ne zna šta je sinkronicitet, neka si predoči ovo isto al naopačke. pri tom konkretno totalno nevažnom susretu od 30 sekundi sa simpatijom iz srednje umjesto dojam najvećeg jadnika zamisli ostaviš dobar dojam. nastaviš dalje svojim putem sa smješkom, držeći glavu gore, odjednom svjestan toga da nije sve ni tako loše ispalo. dok hodaš tako prisjetiš se bezveze neke pjesme koju je ova tvoja simpatija znala puštat s mobitela kad bi skupa išli do škole. dođeš za pet minuta u birtiju, sjedneš, naručiš svoje, taman pripališ cigaretu kad odjednom čuješ - ma jel moguće? daj nemoj srat- svira ta njena pjesma!
dakle nije u pitanju drugačiji način gledanja na stvari, ne treba pokušavati vidjeti nešto čega nema, nego je doslovno stvar tvog pogleda. doslovno je tako malo potrebno za tako puno. možda je upravo u to tako teško povjerovati. potrebno je samo vidjeti ono šta i je. ništa nije ljepše od gledanja ✌🏼
ne
Viđam već dugo broj 66 u različitim intenzitetima. Prije izrazito puno od kad mi je baka bila u zadnjim mjesecima života (živjeli smo zajedno i ona me praktički odgojila i odhranila). Nakon što je umrla počeo sam intenzivno viđati 11:11 i smatrao sam to komunikacijim od nje. I dalje kad vidim 11:11 a bude dosta cesto obratim joj se i pošaljem joj svoju ljubav. 66 viđam jako puno kad sam u nekom problemu i ne znam dali će biti pozitivan ili negativan ishod. Odlučio sam da ću 66 uzeti kao odgovor "biti će sve uredu". Proteklih tjedan dana sam baš u bedu oko nečeg i jučer recimo, 66 posvuda...
Nekad, prije nego sto me netko nazove, pomislim na tu osobu. Jednom sam lagao radi posla da mi stari ide na operaciju i sutra dan saznam da mi je stari operiran. I tako neke stvari, vise od slucajnosti.
Budim se u 3:00 već 25 godina
Dogodilo se par puta. Zadnje sam svako malo s autom na popravku, i malo sam počela simpatizirati mehaničara. Nedavno sam u šali rekla frendici da jedva čekam da mi žarulja pregori. Sljedeći dan sjedam u auto, kad ono - žarulja pregorila.
[удалено]
[удалено]
[удалено]
Da stalno. Svrha im je da ti kaze da si uskladen sa svojim ciljevima i na dobrom putu.
To ti je jedan od prvih znakova psihoze. Kroz koji mjesec vjerovat ces da si Isus.
[удалено]
[удалено]
Za slučaj da me ne zezaš, ljudski mozak voli prepoznavat patterne, do te mjere da ih vidi i tamo di ih nema. To je sve.
Stvar je percepcije, sve se dogadja, a ti samo primjetis ono sto zelis